|
25.04.2005
U subotu 23.04.2005 Ivica Matković i Boris Čujić
opremili su i ispenjali novi dugi sportski smjer u Omišu. Smjer se
nalazi u barijeri lijevo od slapa, lako je pristupačan i nije
previše težak. Završetak smjera nalazi se točno kod spomenika Mili
Gojsalić. Smjer karakteriziraju kompaktne ploče tek kraća mjesta
nešto su slabije kvalitete. Još ga je potrebno malo očistiti od
vegetacije čisto radi estetike. Ocjene po dužinama ( prijedlozi ):
5c,6a,5b,6a. Prilikom uspona pratio ih je Karlo Ružić. Ime smjera:
Mila i tri debila. Za uspon je potrebno ponjeti dvije do tri
50-60cm duge gurtne te uže od 70m ili 2*50m. |
 |
13.04.2005 Novootkriveni smjer na Točilima!
Točnije prilikom nedavnog penjanja u sektoru Sklop na Točilima Mare
i Silvio uočili su novi zaspitani smjer. Kako Paolo govori da nije
njegov najvjerojatnije radi se o još jednom mađarskom uradku. Smjer
se nalazi u grebenu preko puta smjerova opisanih u vodiču (dakle s
desne strane jaruge). Ima cca pet dužina i maksimalne je težine do
5b. Hvala susjedi ali dajte se javite! |
|
29.03.2005 Ugljan
u điru! Na otoku Ugljanu nastaje novo kvalitetno penjalište!
Stijena Željina podno vrha Sveti Mihovil na otoku Ugljanu odavna je
poznata zadarskim alpinistima koji su tu pomoću klinova ispenjali
nekolicinu smjerova. Pred koju godinu nekoliko kvalitetnih sportskih
smjerova uredili su njemački penjači. Početkom ove godine na poziv
turističke zajednice mjesta Preko udruga Spirit iz Splita
opremila je desetak novih smjerova. Tokom uskršnjih praznika većinu
postojećih smjerova ponovili su B.Čujić te I.Matković.
Oni su dodali i jedan novi, trenutno najteži smjer na penjalištu:
"Naš đir" ocjene 7b. Trenutno na penjalištu postoji 21 kvalitetno
opremljen smjer, a raspon težina ide od 4a do 7b s time da
prevladavaju smjerovi ocjene 6b/c. Inače radi se o tipično zimskom
penjalištu obzirom da je stijena gotovo cijeli dan okrenuta ka
suncu. |
Naš đir |
21.03.2005 Konačno je otvorena sezona penjanja u
Paklenici!
Ovog vikenda ponovo je oživjela Paklenica. Nešto
slovenaca, talijana te austrijanaca od stranih penjača i veća
skupina zagrepčana motala se po gotovo svim stijenama Paklenice.
Penjalo se u Ćuku, Debelom kuku a dosta smjerova prepenjano je i u
Anića kuku.
Ono što sam zapamtio:
J. Brajdić i S.Vuković
ponovili su Capitan Pelinkovac, M. Martinović solirao je
Brahmov smjer. Stari mački B. Aleraj i V.Mesarić prepenjali
su Centralni kamin. Ivica Matković i B. Čujić u subotu su u
Anića kuku ispenjali Rajnu i zatim Albatrosa, dok je
Čujić u nedjelju ujutro s M. Martinovićem na brzinu ponovio
BWSC.
Od ostalog viđenog vrijedi zabilježiti novu
varijantu Klina koja krati priječnicu u sredini smjera i zapravo
prolazi orginalnim pravcem a koju je opremio talijan A. Michelini.
Isti je penjač napravio i dvije i pol dužine dugu novu varijantu
Rajne.
|
|
08.03.2005
Dok je većina naših ledolomaca penjala razne leve
i desne te prve
i druge pod ovim i onim uvijeti na Zelenom viru zadnjih
tjedana bili su idealni. Tko je ulovio, ulovio je a tko nije morati
će pričekati slijedeću zimu.
Na sam Dan žena, Žarko
Kaličanin i Boris Čujić ponovo su se uputili na Zeleni
vir s ciljem da se popnu jedan od dva velika neispenjana kombinirana
pravca u kanjonu Zelenog vira. To im je u gotovo idealnim uvjetima i
uspjelo. Slap je kombinacija lednog, kombiniranog i slobodnog
penjanja. Smjer je visok oko 70m i vrlo lijep. Stjenoviti dio
opremljen je spitovima i običnim klinovima.. Smjer je dobio ime
Vukovi umiru sami a nosi ocjenu 5c/M6/WI 6-. Ocjene su
prijedlog a potvrdit će ih ponavljači ako ih bude.
|
 prva dužina -
5c |
06.03.2005
Navedenog dana nekolicina nas se uputila ponovo u austrijski
Maltatal. Krešimir Klasan, Robert Verem te Hrvoje Medven
odlučili su se za nešto duži smjer Aluhol (WI 4, 180M).
Za isto vrijeme Žarko Kaličanin i Boris Čujić odlučili su za za
kraće mixeve i slapove. Osim nekoliko ledenih svijeća ocjene 5 i 6,
B Čujić je ponovio i dva mixa. Oba su ocijenjena sa M6. Jedan je bez
imena a drugi se zove Eisbear.
|
 Roberto WI 6 |
| 03.03.2005 Dry tooling je
definitivno in ! Ne samo kao posebna disciplina već i kao odličan
trening. Sve je više znanih penjača koji zimi prakticiraju ovu
disciplinu . Kao dokaz da u tome upravo sportski penjači ili oni s
visokom kvalitetom u sportskom penjanju mogu biti odlični dokazuje
Marko Lukič. Nedavno je u Italiji, u dolini Valsavarenche
ponovio jedan od najtežih smjerova te vrste - Tsunami s
ocjenom M12 ! Više na http://www.planid.org/ |
|
| 09.02.2005
Konačno Zeleni vir! Nakon dugo vremena prava hladna zima
stvorila je dobre uvjete za penjanje zaleđenih slapova pa tako i na
Zelenom viru. Dosad je tamo ispenjano nekoliko vrlo zanimljivih pa i
teµih slapova ali najveći i najpoznatiji od njih Zeleni vir nikako
da se zamrzne u penjivom obliku. Već dvadesetak godina traju
pokušaju da se ispenje ovaj slap ali bezuspješno. Konačno, prema
dostupnim podacima kao prvi ispenjali su ga Žarko Kaličanin i
Boris Čujić 08.02.2005. I ovog puta je slap bio dosta
nesiguran voda je tekla dosta snažno ali se u lijevom dijelu
napravilo toliko leda da je omogućavao koliko toliko siguran uspon.
Ocjena : II WI 5+ (led se može i urušiti) Od ostalih slapova
penjivi su : Munjara, Rumeno nezaupanje, Demon (odličan) i Troskok.
|
Prva dužina Zelenog vira
|
|
Ledni pokal
RH
|
