smjerovi
projekti
galerija
o nama

Matan
Čuja

guided climbing
guide books



23.10.2006
Ponovo u Vražjem vrtu ! Ovaj put pao je i zadnji projekt ( drugi s desna ) . Ime smjera : Skureni biceps a ocjena D8/8+.
Kako do Vražjeg vrta? Prije zadnjeg uspona prema Kalniku tamo gdje je birtija sa jednom pumpom skrenuti lijevo. Nakon 1 km skreće se desno, te se nakon još 1 km stiže u selo. Na kraju sela desno makadamom prvo ravno te slijedi oštar zavoj nakon kojeg i dalje ravno. 1,5 km nakon početka makadama stati. S lijeva je livada. Ako livadu priječimo na početku malo nakon ulaza u šumu stižemo do sportskog penjališta gdeje se nalazi 15 smjerova do ocjene 7a. Ako livadu priječimo na kraju , nakon što uđemo u šumu još najviše 100m i eto nas pod stijenom.

20.10.2006 U zadnje vrijeme uglavnom sam prešao na trening za dry tooling no bilo je i ponešto zanimljivih izleta:

Obišao sam penjalište Babina na Cresu . To je maleno penjalište iznad Martinšćice sa nekih 16 smjerova do ocjene 6c+. Dobro ako si na Cresu ali nije za potegnuti samo radi toga.

Na Kalniku sam popeo prve smjerove na novom tulišču. Ono se nalazi na sjevernoj strani Kalnika blizu stijene na kojoj je ljeti održano natjecanje u sportskom penjanju. Stijena je visoka 12m i relativno prevjesna.Ž Kaličanin je opremio 4 smjera a prostora ima za još nekoliko. Jedna je stijena na samoj cesti pa će se i ta opremitio. Ocjene su približne obzirom da nam fali iskustva kod takvih smjerova:

S lijeva: Zagor Te Nej D7, Projekt, Žena na žutom madracu D8, Čelična pandža D8-. Uskoro mapa u rubrici smjerovi.

Pred koji dan sam s Matanom penjao na Dabarskim kukovima.Bila je jaka bura ko stvorena za pripreme za PakistanPrvo smo ponovili (1.pon ?) Wild thing , ocjena 7a , smjer koji se nalazi u Aginom kuku desno od Altweibersommer. Vrlo lijep smjer od 4 dužine dobro opremljen.
Nakon toga ponovili smo Lost in space u Vranjković kuku. Smjer je moguće prvi put ponovljen , gurtne na sidrištima treba zamijeniti. Smjer je lijep ima pet dužina od kojih bi najtežu ocijenio sa 7a. Uska glatka škrapa , na trenje uz mogućnost svakočasnog odleta ...

 



Lost in space

11.09.2006. Paklenica : Preko ljeta opremio sam u sektoru Sindrom novi sportski smjer visine 22m. Ubrzo je pala kiša i smjer je bio neupotrebljiv za penjanje naročito na ključnom mjestu. U subotu 09.09 konačno je sve bilo suho te sam smjer i popeo. Smatram da je to jedan od naljepših sportskoh smjerova u Paklenici. Tipično izdržljivostno penjanje bez teških detalja.
Prijedlog ocjene: 7b+. Ime: Kad legenda umire.

10.09. 2006 Konačno nekaj dugačkog ! Sa Domagojem Bojkom otpravio sam se u Julijske alpe . Penjali smo u sjevernoj stijeni Planje smjer Mansarda. Smjer je vrlo lijep i za Julijce sa neobično dobrim kamenom. Ocjena za slobodno ponavljanje je 6 iako se ponegdje spomijne čak i 7+. Sve je super osim silaza koji je dosta dug ,na ajde to su alpe...

Drugi dan penjali smo na prekrasnom sportskom penjalištu Kupljenik blizu Bleda. Planirani smjer u Šitama bio je mokar...

08.08.2006 Ljeto u očekivanju Godota. Stalno očekujući nekakovog partnera za velike stijene koji nikako da se pojavi. Prisiljen da penjem bilo što obilazio sam sportska penjališta:
Vranja peć ( Prljavi oštri zli 7b+ ), Šeginov potok, Rupotine, Paklenicu i ostale. Penjao sam i u Lumignanu , Nembru te na Passo Sella u Italiji. Smjerove OS do 7a ( niš posebno dakle ).

Svijetla točka : Anića kuk - Michelini schortcut 7b+ ( Čorko sajtao !!!!!!!) 120m. Lukič i Grmovšek kažu da je 7c !!!.
Penjao sam i Himalajski, Infinito te još neke koje nisam evidentirao.
Gledao sam i kišu ispod Tre Cime nekoliko dana ( to je zanimljivo).
Ljeto prolazi Godot ne dolazi.....

Od 07 do 14 svibnja u organizaciji British mountaineerring councila održan je na području Walesa tradicionalni skup penjača. Kao predstavnici Hrvatskog planinarskog saveza na njemu su sudjelovali Ivica Matković te Boris Čujić. Skup je održan s ciljem promoviranja tradicionalnog načina penjanja te međusobnog upoznavanja penjača iz cijelog svijeta. Prisutno je bilo 25 različitih nacija. Plas Y Brenin mjesto je u središtu Walesa i tamo se nalazi penjački centar koji sadrži sve potrebno - od smještaja , umjetne stijene ,umjetnog skijališta , kajakaške staze itd. Svaki dan minibusevima voženi smo do penjališta. Ujutro bi dobili svog "engleskog" partnera koji bi služio i kao vodič te osiguravatelj. U sedam dana koliko smo bili tamo penjali smo se na šest različitih vrsta kamena ( vapnenac , dolerite , granit , slate , gritstone , velški granit ). Većinu smjerova koje smo penjali penjali smo u "trad" stilu dakle osiguranja isključivo uz pomoć zaglavaka i friendova. To je bilo vrlo zanimljivo iskustvo - penjanje na pogled uz postavljanje mikročokova u vodstvu. Obišli smo penjališta Tremadogh, Gogarth , Llanberies, Slate, Great Orme, Millstone. Vrijeme je bilo odlično osim jednog kišnog dana što je za taj kraj u stvari neobično. Uspjeli smo popesti smjerove do E4 na pogled što odgovara našem 7a uz slabo osiguranje ( E ljestvica ocjenjuje tehničke teškoće te kompleksnost smjera obzirom na sigurnost i mogućnost postavljanja međuosiguranja ). U vapnencu Great Ormea penjali smo do F 7a+ na pogled. Većinom smo se odlučivali za lokalne klasike i najljepše i najpoznatije smjerove u tim penjalištima. Najluđa i najdomljivija bila su penjališta Slate i Gogarth. Gogarth čine klifovi iznad mora do 200m visoki. Do mnogih smjerova spušta se s vrha do samog mora i zatim se penje natrag. Kamen je većinom dobar iako ima i krša a dojmljivi su izlazi po okomitoj slanoj travi sa malo mogućnosti osiguranja. Slate je specifičan kamen koji se koristi za izradu krovova. Penje se unutar velikog napuštenog kamenoloma u kojem se nalazi više stotina smjerova . Najpoznatiji su "Quarryman" ili jedini položeni 8b na svijetu : "The very big and the very small". Ono što smo prije gledali u časopisima sada smo i doživjeli te je to na nas ostavilo još veći dojam. Trad stil u Engleskoj je još uvijek neprikosnoven i u neka penjališta spitovi nemaju pristup. Zadivljujiće je bilo vidjeti smjerove poput Masters edgea ( 8a ) koji na svojih 20m ima mjesto za samo jedan zaglavak ! Ili pak Indian face u Clogywinu gdje pad završava ... Moram priznati bez potcjenivanja naše penjačke zajednice da mi nakon ovakvog penjanja i nakon što sam vidio što drugi penju neobično izgleda rasprava dali razmak između dva Raumerova spita mora biti dva ili tri metra. Svake večeri nakon penjanja na rasporedu su bila različita predavanja ili prezentacije. Svatko je predstavio mogućnosti penjanja u svojoj zemlji. Tako smo i mi predstavili sve najbolje što Hrvatska nudi što je za mnoge bilo veliko iznenađenje. Predstavili smo i našu ekspediciju u Sichuan. Na skupu mogu reći da smo bez pretjerivanja imali zapaženu ulogu a pogotovo za Engleze bili smo iznenađenje. Vjerujem da će odsad za Hrvatske alpiniste na ovakvim skupovima uvijek biti mjesta. Upoznali smo mnoge legende engleskog alpinizma i penjanja te sklopili mnoga poznanstva u penjačkom svijetu koja u budućnosti mogu koristiti i drugim našim penjačima.


Gogarth

Slate

Pen Trywin

Gogarth - The Strand

Uskoro film iz Walesa !!!!!!!

04.05.2006 Evo nako dugo vremena par vijesti:
Paklenica: novo zaspitano -
Kuk Tisa: Izduženo rebro, Josipa Debeljaka
Anića kuk : Bračni
Ovčji kuk: Cile

BWSC : Bilo je ludo i nezaboravno. Mnogi su pisali o tome ( Adventure , PK Vertikal). Sve se zna. Matan i ja bili smo drugi . Zagorci zasluženo prvi ali u ljutoj borbi . Mi starci smo se trudili ali ipak su godine tu. Glavno da se održalo.

Istra: 03.05.06 penjao sam u Nugli. Na pogled nove smjerove Vombat ( 7a+) i Vidock ( 7b+)
Lijepi smjerovi možda malo precijenjeni.

U subotu 06.05. Matan i ja putujemo u Wales na miting u organizaciji British mountaineering councila. Sedam dana penjanja na žice, sajle, friendove i ostale engleske finote.

 

20.03.2006 Kad se skupe as, car i legenda!
Nakon tri i pol mjeseca držanja i penjanja samo s cepinima povratak na stijenu bio je interesantan te je penjanje Marjanskih ultraklasika bilo daleko od šetnje.
U subotu pak 18.03.2006 sa asem Danijem Piccinijem te carem Matanom penjao sam u Omišu.
Prvo novi smjer adventure dalmatia.com koji ima četiri zaspitane dužine i ocjenu 6b. Dobro je opremljen a nalazi se neposredno lijevo od velikog slapa. Nakon toga napravili smo i prvo slobodno ponavljanje našeg smjera Mila i tri debila i potvrdili ocjenu 6b. Bia je to dan za pamćenje!

Za to vrijeme moja je supruga vodila starijeg sina Čujića na natjecanje za Prvenstvo osnovnih škola Slovenije u Brestanicu u Sloveniji. Zahvaljujući dobrom radu sa svojim trenerom Ivanom Pevecom rezultat je bio odličan. Među osamnaestoricom cicibana od kojih su većina i po dvije godine starija Borna je bio četvrti sa samo jednim grifom od topa!

To asevi !

13.02.2006 Ovih dana uvjeti za ledno penjanje na Zelenom viru bili su više nego odlični. Smrznut snijeg, temperature optimalne, led odličan. Konačno je na red došao kombinirani projekt kojeg smo Žarko Kaličanin i ja opremili još u jedanaestom mjesecu prošle godine.
Cijelu zimu nervozno sam čekao da se steknu uvijeti za penjanje tog slapa i eto konačno.
U četvrtak smo se put Zelenog vira otpravili Marko Martinović Žare i ja. Obzirom na ozljedu Žare je mogao samo slikati tako da smo penjali Martinović i ja. Prva kombinirana dužina zadavala je muke , probao sam više puta ali išlo je tek uz jedan gib A0. Nakon stjenovitog dijela fantastična slobodno viseća svijeća, a cijela dužina ukupno ima 65m! Nakon mix dijela slapa poslastica za kraj: 50 metarska dužina sa ledom takve konfiguracije da slobodno mogu reći da je to moj najljepši ledni cug u životu. Ipak prva dužina nije mi dala mira te sam se vratio dva dana kasnije. Domagoj Bojko osiguravao me je u novom pokušaju slobodnog savladavanja prve dužine. Ovaj put je išlo ( Domić hvala! ) , prošao sam slobodno! Ocjena bi mogla biti oko M8-. Ime smjeru dodijelio je moj stariji sin: Narnia.
Skica smjera.


Osim Narnie u nedjelju sam također uz Domićevo zihranje ispenjao i slap Munjara
(WI 6-). Led je bio jako loš, svijećkast i trul te mi je trebalo dosta borbe kako s ledom tako i s mojim živcima ali na kraju je završilo bez pada, tako da je to sada prvo ponavljanje spomenutog slapa (Prvi uspon slovenac J. Oprešnik).
Taj dan M.Martinović i M. Dukši penjali su Rumeno nezaupanje ( WI 5 ).
Proteklih dana živo je bilo i na slapovima iznad sela Gašparci o čemu se može pročitati i na drugim web stranicama.

 

 

 



Ledni pokal
RH

arhiva
kontakt