1. VELIKE STIJENE SVIJETA

2. CROATIA CLIMBING TRIP

"VELIKE STIJENE SVIJETA"

Alpinistički je projekt Planinarskog saveza Zagreba. Cilj projekta je da do 2007. godine osvojimo velike, tzv. "big wall" stijene u raznim dijelovima svijeta. Prva ekspedicija "Grenland 96" uspješno je realizirana, dok je druga "Yosemite-Bugaboo 97" ostala obilježena nesretnom smrću Darka Dulara do koje je došlo nakon što je ekspedicija prethodno uspješno ostvarila svoj cilj. Treća u nizu, "Mali 99" ponovo je bila uspješna, jednako kao i četvrta po redu " Chile 2004".

ZAGREBAČKA ALPINISTIČKA EKSPEDICIJA "GRENLAND '96" SAŽETAK

Peteročlana alpinistička ekspedicija u organizaciji Planinarskog saveza Zagreba od 23.07.do 08.08.1996. boravila je u zaljevu Igdlorssuit Havn, područje grada Nanortalika (južni Grenland), selo Augpilagtoq, kanal Prins Christian Sund. Članovi ekspedicije iz Hrvatske bili su Boris Čujić - SPK "Art Rock" zagreb, Darko Dular -PK "Univerzum" Zagreb, Vladimir Paušić -PK "Čopalj" Rijeka, te iz Slovenije Igor Kalan - AO Kranj i Miha Kajzelj -PK "Vertikala" Ljubljana.

Zajedničkim naporima ispenjali su prvi uspon u stijeni Igdlorssuit Havn Towera. Markantan, vertikalan granitni toranj sa vrhom na 1160 mnv, čija je glavna stijena visoka 800 metara orijentirana na zapad. Na obali zaljeva postavljen je bazni logor, odakle je do podnožja stijene potrebno sat i pol hoda. Smjer "Ujarak", što na eskimskom znači kamen ima ocjenu VI,7+,A3. Njegove 23 dužine prolaze centralnim dijelom stijene. U smjeru je penjano u dva navrata - od 24. do 28. 07. i od 30. do 31. 07. U prva četiri dana fiksirano je 400 metara užeta, da bi u posljednja dva dana bio ispenjan cijeli smjer do vrha stijene koji je dosegnut 31. 07. u 13 sati. Istog dana su se svi članovi ekspedicije spustili niz užad u podnožje stijene. Linija silaska je cijelo vrijeme pratila smjer uspona. Kvaliteta granita je dobra, s izuzetkom krušljivih širokih pukotina - kamina u gornjoj četvrtini stijene.
Glavne težine smjera nalaze se u središnjem dijelu. Osiguravališta koja su prilikom silaska upotrijebljena kao "abseil pista" opremljena su spitovima i klinovima. Dobra pozicija za bivak (5 osoba) je na 16. osiguravalištu. Vremenski uvjeti za penjanje u području I.H. su vrlo dobri za sunčana dana, ukoliko ne pušu jaki vjetrovi koji temperaturu od 8oC (ujutro oko 0oC) znatno umanje. Nevremena dolaze polako sa laganom kišom koja se postepeno pojačava. Smjer Ujarak ispenjan je za perioda dobrog vremena uz dva kišna dana i dosta hladnog vjetra. Pri silasku s vrha 31.07. počela je kiša, a sa njom i period lošeg vremena koji je trajao i nakon odlaska ekspedicije 08.08. Sama stijena, odnosno područje Igdlorssiut Havna lako je dostupno čamcem iz 20 kilometara udaljenog eskimskog sela Augpilagtoqa koje je redovnom brodskom linijom povezano sa Nanortalikom. Osim toga, selo raspolaže poštom, dućanom, te ambulantom. međutim, Igdlorssiut Havn je potpuno nedostupan ukoliko vam zaborave dostaviti ugovoreni čamac, u što se uvjerila ekspedicija nakon 12 dana SOS signaliziranja rijetkim plovilima, od kojih nas je konačno uočio brod "Ujarak".

"YOSEMITE '97"

Ekspedicija u sastavu Darko Dular (PK "Vertikal" zagreb), Dalibor Vlatković (AO "Željezničar" Zagreb), Boris Čujić (SPK "Art Rock" Zagreb), Ivica Matković (SPK "Marulianus" Split) te Elvir Sulić boravila je tijekom srpnja u nacionalnom parku Yosemite u SAD. Cilj ekspedicije bila je 1000 metara visoka okomita stijena El Capitana. Tri člana ekspedicije (Matković, Dular Sulić) su u četiri dana ispenjali vrlo zahtjevan smjer "Zodiac" ocjene IV,5.10 A3. Uspon je ostvaren uprkos izuzetno velikim vrućinama koje su penjače prisiljavale da veliki dio dana provode u improviziranim zaklonima. Drugi navez (Vlatković, Čujić) je zbog manje nezgode na treningu tijekom puta bio prisiljen odustati od pokušaja uspona. Savladavanje "Zodiaca" do sada je najteži hrvatski uspon u legendarnoj stijeni El Capitana. Time je uspješno nastavljen niz ekspedicija u sklopu projekta "Velike stijene svijeta".

"MALI '99" SAŽETAK

Ekspedicija sastavljena od osam članova imala je za cilj ispenjati prvenstveni uspon u istočnoj stijeni Kaga Tonda koja je visoka 650 m, a nalazi se u saharskom dijelu Malija. Grupa je provela u Maliju razdoblje od polovine siječnja do polovine veljače. Članovi ekspedicije Boris Čujić, Ivica Matković i Elvir Sulić uspjeli su nakon četiri dana penjanja ispenjati novi smjer u stijeni. Visok je 650 m i ocijenjen visokom ocjenom 8-. Smjer je nazvan "Croatica". U dotad neimenovanom tornju visine 100m B.Čujić i I.Matković ispenjali su još jedan novi smjer ocjene 7 i posvetili ga bivšem vođi projekta "Velike stijene svijeta" Darku Dularu. Toranj je nakon uspona dobio ime "Dularov stup", a smjer "Darkov san". Čujić i Matković stavili su točku na i savladavanjem teškog (8) Francuskog smjera u stijeni Suri Tonda (650 m) u dotada rekordnom vremenu od 3 sata i 40 minuta. Ostali članovi ekspedicije savladali su nekoliko klasičnih smjerova u stijenama Wanderdua i Kaga Tonda.

EKSPEDICIJA COCHAMO 2004

Četvrta po redu ekspedicija iz projekta Velike stijene svijeta za cilj je imala područje Cochamo u južnom dijelu Chilea blizu grada Puerto Montt. Na put smo krenuli 15. siječnja 2004 godine a vratili se 10. veljače . Ekspedicija je djelovala u sastavu: Boris Čujić ( vođa), Tin Ilakovac, Ivica Matković, Joško Purko i Karlo Ružić. Po dolasku u Santiago glavni grad Čilea uz pomoć tamošnjeg Hrvata V. Tomulića odmah produžavamo za Puerto Montt. Tu nas dočekuje J. Vukić i organizira dalji prijevoz. Od grada Cochama putujemo pješice i konjima do područje La Junta gdje podižemo prvi logor. Slijedi još tri sata hoda preko rio Cochamo do podnožja stijene Cerro Trinidad. U početku kiša koja je u ovim krajevima poznata po obilnosti ometa uspon te tjedan dana nemožemo penjati. Nakon tog perioda lošeg vremena u stijeni C. Trinidada u samo dva dana B.Čujić i I.Matković penju prvenstveni smjer "Velebit" dug 550m ocjenjen sa 6c+/A1. Nekoliko dana kasnije ista dvojica u stijeni Piedra de Gorilla penju smjer Mister M ( 500m , 6b) karakterističan po vrlo lošim mogućnostima za postavljanje osiguranja. Zbog pomanjkanja hrane prije vremena vraćamo se u civilizaciju. Još nekoliko dana obilazimo kulturne znamenitosti Čilea i penjemo na penjalištu Las Chilcas.

SECHUAN 2005

Od 13.09 do 13.10 ekspedicija Hrvatskog planinarskog saveza boravila je u u kineskoj provinciji Sichuan. Ekspedicija je djelovala u sastavu: Darko Berljak
( vođa) Dubravko Marković ( liječnik ) te penjači Boris Čujić i Ivica Matković.
Po dolasku u glavni grad provincije, višemilijunski Chengdu slijedila je cjelodnevna vožnja u grad Rilong u podnožju planinskog lanca Siguniang ( najviši vrh Mt. Siguniang visok je 6200 m). Nakon nakupa hrane i ostalog potrebnog prebacujemo se u dolinu Shanqguiao gdje dižemo bazni logor . Već istog dana Čujić i Matković odlaze u sporednu dolinu, od baze udaljenu tri sata hoda, koja je obećavala dobre mogućnosti za prvenstvene uspone. Slijedeći dan nakon bivaka odlučuju se za 500m visoku zapadnu stijenu vrha Tan shan ( 4988m ) . Smjer uspona slijedi izraziti žlijeb koji siječe sredinu stijene. 10 dužina uspona od punih i rastegnutih 60m. 6 sati penjanja i tri sata silaza. Ocjena 6a+ . Smjer je nazvan "HPD 130". Silaz abseilom niz cijelu stijenu. Već slijedeći dan započeo je period lošeg vremena uz učestale kiše i snijeg. Uvijeti za penjanje su nemogući jer su stijene konstantno mokre i u magli tako da se povlačimo u Rilong očekujući proljepšanje koje je nastupilo tek nakon 8 dana. Ponovo se upućujemo u istu dolinu ali sa ciljem uspona u neosvojenoj stijeni Shanqguiao peaka. Nakon bivaka ponovo magla i lagana kiša. Sa pristupa pod stijenu koju nismo niti vidjeli vraćamo se u šator. Oko 11 sati magla se razišla te se odlučujemo na uspon u stijeni koja se nalazi vrlo blizu šatora. Visina smjera bila je oko 450m a savladali smo ga za oko 4 sata . Ocjena najtežih dijelova : 6b. Silaz abseilom. Bio je to prvi uspon na ovaj oko 4600 m visoki vrh kojeg smo prozvali Pakla shan ( u čast Paklenici ) . Smjer smo u čast naših supruga nazvali "Za Sanju i Adelu". Slijedeći dan nakon bivaka vrijeme se znatno proljepšalo te rano ujutro odlazimo pod Shanqguiao peak. Dužine se nižu jedna za drugom , sve su punih 60m a neke smo simultanim penjanjem i rastegnuli. Nakon 13 dužina i teškoća do 6c+ nalazimo se kao prvi u povijesti na vrhu ovog oko 5100m visokog vrha. Penjanje je bilo fantastično, kvaliteta stijene u gornjem dijelu odlična , detalji neponovljivi. Smjer smo prozvali "Kraljevstvo nebesko" ( staro kinesko ime za Sichuan). Slijedi silaz abseilom niz cijelu stijenu. Slijedi povratak u Rilong te dalje u Chengdu. Zrakoplovom se prebacujemo u 1500km udaljeni Guilin odakle autobusom u penjačko područje Yangshuo. Ovo je područje karakteristično po vapnenačkim tornjevima nalik onima u Vietnamu ili Tajlandu. U cijelom se području nalazi dvjestotinjak odlično opremljenih sportskopenjačkih smjerova . Najpoznatiji se nalaze u stijeni poznatoj pod nazivom Moon hill. Većinom su opremljeni od strane američkih penjača. Odlučujemo se isključivo za penjanje na pogled. Ukupno je svaki od nas ispenjao dvadesetak snjerova. Matković na pogled do 7a+ a Čujić do 7b+. Nakon pet dana provedenih u Yangshuu slijedi povratak u Chengdu odakle smo se 13.10 vratili u Zagreb.

CROATIA CLIMBING TRIP